Bakar u urinu

Opis analize:

Apsorbira se oko polovica unesene količine bakra. Bakar koji je suvišan za metaboličke potrebe se izlučuje putem žuči. Bakar je sastavni dio mnogih tjelesnih bjelančevina. Skoro sav bakar u tijelu je vezan s bjelančevinama. Nevezani (slobodni) ioni bakra su toksični. Toksično nakupljanje bakra u tijelu sprječavaju genetski mehanizmi nadzora ugradnje bakra u apoproteine.

Referentne vrijednosti: Referentni raspon : < 60 µg/ 24h

Priprema za analizu: Za ovu analizu nije potrebna nikakva posebna priprema pacijenta. U laboratorij je potrebno dostaviti uzorak 24 – satnog urina.

Upute o skupljanju 24-satnog urina:

Nabaviti čiste boce koje mogu primiti barem 2 litre tekućine ( npr. dvije prazne i čiste boce vode) i po potrebi lijevak kojeg ćete kasnije baciti.
Prvo jutarnje mokrenje prvog dana prikupljanja u obavite u zahod.
Nakon tog mokrenja svako dalje mokrenje prikupljate u pripremljenu bocu.
Zadnje mokrenje u bocu je prvo jutarnje mokrenje drugog dana.
Važno je prikupiti svu mokraću u vremenu od 24 sata jer je inače rezultat netočan.
Boce, t.j. uzorak 24-satne mokraće, donijeti u laboratorij tokom jutra.

Cijena analize: 90,00 KM

Karakteristike oboljenja - Više informacija
Ako su genski mehanizmi koji nadziru metabolizam bakra normalni, prehrambeni manjak rijetko uzrokuje klinički značajniji manjak bakra. Jedini opisani slučajevi su kvašiorkor, trajni dojenački proljev (obično povezan s prehranom ograničenom na mlijeko), teška malapsorpcija (kao kod sprue) te pretjerani unos cinka. Manjak može izazvati neutropeniju, poremećenu kalcifikaciju kosti i hipokromnu anemiju koja ne odgovara na nadomještanje željeza.

Dijagnoza se zasniva na niskim razinama bakra i ceruloplazmina. Liječenje je usmjereno na uzrok manjka, a primjenjuje se bakar u dozi od 1,5 do 3 mg/dan PO (obično u obliku bakrenog sulfata).

Nasljedni manjak bakra (Menkesov sindrom) se pojavljuje u muške djece koja naslijede mutirani, X (spolno) vezani gen. Incidencija iznosi oko 1 na 50.000 novorođene djece. Bakar nedostaje u jetri, serumu i esencijalnim bakrenim bjelančevinama, uključujući citokrom–c oksidazu, ceruloplazmin i lizil oksidazu. Simptomi su teško umno zaostajanje; povraćanje; enteropatija s gubitkom bjelančevina; hipopigmentacija; promjene na kostima; rupture arterija te rijetka, kruta ili kovrčava kosa.

Dijagnoza se zasniva na niskim razinama bakra i ceruloplazmina, obično u dojenčadi <2 sedmici života. Uobičajeno je liječenje primjena bakra (u obliku bakrenog sulfata) u dozi od 20 do 30 mg/kg IV jednom/dan. Međutim, parenteralno primijenjen bakar se ne ugrađuje u enzime koji ga sadrže. Učinkovitiji može biti bakreni histidin u dozi od 100 do 600 mg SC jednom/dan: nadzor je tijekom liječenja od ključne važnosti.

Nasljedna toksičnost bakra (Wilsonova bolest) dovodi do nakupljanja bakra u jetri i drugim organima. Razvijaju se simptomi od strane jetre i neurološki simptomi. Dijagnoza se zasniva na niskoj razini ceruloplazmina u serumu, povećanom izlučivanju bakra mokraćom i, ponekad, ishodima biopsije jetre. Liječenje se sastoji od kelatiranja, obično penicilaminom.

Wilsonova bolest je progresivna bolest metabolizma bakra koja pogađa 1 osobu od 30.000. Bolesnici su homozigoti za mutirani recesivni gen, smješten na kromosomu 13. Heterozigotni nosioci, koji čine oko 1,1% populacije nemaju simptoma.

Povezane bolesti: Autoimune bolesti, Pretrage mokraće

Bakar u urinu

Zakaži analizu sada